Načini gledanja

„Načini gledanja“ zbirka je sedam eseja o vizualnoj umjetnosti, od kojih su četiri tekstualna i tri isključivo slikovna. Knjiga se temelji na istoimenoj dokumentarnoj seriji BBC-a koju je uredio i vodio John Berger.
Prvi put je objavljena 1972. godine i već je tada postigla zapaženu recepciju stručne i opće javnosti. Ususret pedesetoj godišnjici objavljivanja ovog kultnog naslova, po prvi puta donosimo inačicu na hrvatskome jeziku.
Cilj je knjige dekonstruirati tumačenje umjetnosti koje je zagovarao tada iznimno popularan televizijski serijal Civilizacija povjesničara Kennetha Clarka. Suprotstavljajući se takvom zanesenom diskursu o kanonskim djelima isključivo „velikih” umjetnika, Berger svoju naraciju temelji na čitanju umjetničkih djela kao kulturnih artefakata te time smiono intervenira u akademsko znanje o umjetnosti. Bilo da raspravlja o uljenoj slici, reklami za alkoholno piće ili muzejskoj prezentaciji umjetnosti, konzistentno upućuje na to kako umjetnost reflektira društveni i politički kontekst u kojemu je nastala.
U prvome eseju autor razlaže odnos između gledanja i znanja (spoznaje) pokazujući kako naše predodžbe utječu na način na koji gledamo i vidimo određenu sliku.
U drugome eseju bavi se objektifikacijom žene, koja se iz realnosti prelijevala na slikarsko platno.
Treći je esej posvećen tradiciji uljenog slikarstva, o kojemu se raspravlja kroz prizmu odnosa moći u društvu. Konačno, posljednji se esej fokusira na vlasništvo u konzumerističkom društvu, s naglaskom na prisvajanje simbola i korištenje slikovnih prikaza – poglavito fotografije – u promidžbi, odnosno reklamnoj industriji.
Karakteristično likovno-grafičko oblikovanje koje je knjiga zadržala i u hrvatskom izdanju odražava njegovo podrijetlo u televizijskom iskustvu, unutar kojega tekst i reprodukcije djeluju na promatrača istodobno, dinamikom u kojoj jedno drugo uvjetuju. Produkcija knjige u crno-bijeloj boji, u minimalističkom slogu i relativno skromna opsega i dimenzija predstavlja namjeran i radikalan odmak od ideje obimne, vizualno raskošne knjige (eng. coffee-table book) koja se nerijetko poistovjećuje s vizualnim umjetnostima.
Bergerova knjiga i pristup imali su golem utjecaj u povijesti umjetnosti, ali i u području humanističkih znanosti u cjelini. Djelo je u posljednjih pedeset godina prevedeno na više od trideset svjetskih jezika te ima antologijsku vrijednost.

Djelo je namijenjeno prvenstveno studentima povijesti umjetnosti (obvezna je literatura na diplomskom studiju) studentima likovnih umjetnosti i drugih bliskih studija (dizajna, arhitekture, filmologije i dramaturgije, antropologije, kulturnih studija, filozofije itd.); djelo mogu kao dodatnu literaturu koristiti i učenici gimnazija te umjetničkih škola, a pretpostavlja se i interes šire zainteresirane publike.

Iz recenzija

„Knjiga predstavlja sad već povijesni ključni doprinos razvoju kritičke teorije umjetnosti u duhu kritike društva i sociološke teorije (s W. Benjaminom, A. Hauserom, T. J. Clarkom, P. Francastelom, Ch. Harrisson i M. Baxandallom).
Berger je ovom knjigom uveo inovativne ideje o značenjima i ideološkom okviru povijesno priznatih umjetničkih djela, i promijenio način na koji se o njima piše i govori u medijima. Otkrio je mogućnosti manipulacije s načinima viđenja i tumačenja umjetničkog djela te političke i ideološke poruke i društvene i ekonomske elemente iz vremena njegova nastanka ugrađene u djelo."
- dr. sc. Silva Kalčić


O autoru John Berger (London, 1926. – Antony, Hauts-de- Seine, 2017.) bio je britanski likovni kritičar, romanopisac, pjesnik, prevoditelj i slikar. Kao erudit i poznavatelj mnogih područja, u svojim je esejima sintetizirao znanja povijesti umjetnosti, strukturalizma, antropologije te sociologije i kritičke teorije. Studirao je Chelsea School of Art, a do 1950-ih pisao je i likovne kritike za publikacije poput New Statesman i New Society.
Svoj prvi roman naziva Slikar našeg vremena objavio je 1958. godine, a temeljio se na njegovu iskustvu među migrantskim umjetnicima u Londonu. Prva zbirka njegovih eseja o umjetnosti pod naslovom Permanent Red: Essays in Seeing objavljena je 1960. Za eksperimentalni roman G. (1972.) dobio je prestižnu nagradu Booker te nagradu James Tait Black Memorial Prize. Pored romana i eseja, autor je triju scenarija te slikar koji je izlagao u galerijama u Londonu i New Yorku. 2009. godine dobio je nagradu Golden PEN za cjelokupan stvaralački opus.

Naslov izvornika: Ways of Seeing
S engleskog preveli Martin Beroš i Karolina Hrga.