Humano bi se obrazovanje trebalo usredotočiti na čovjeka kao cjelinu i poštovati ga u njegovim estetskim, emocionalnim, etičkim i kognitivnim dimenzijama.
Ljudska praksa zahtijeva koherenciju kognitivnih, estetskih i etičkih iskustava i mišljenja. Najviši je cilj humanog obrazovanja pomoći razvoju te koherentnosti i tako omogućiti harmoniju unutarnjeg života te pridonijeti tomu da ljudi u različitim fazama svojeg života budu načistu sami sa sobom.
U obrazovnim reformama ne može se prepoznati nikakva ideja razvoja čovjekove ličnosti, tvrdi ugledni njemački filozof Julijan Nida-Rümelin.
Autor knjige eseja iznosi razočaravajuće rezultate reforme njemačkoga obrazovnog sustava i zauzima se za obnovu humanizma kao osnove svake obrazovne politike i prakse.
O autoru:
Julian Nida-Rümelin potječe iz minhenske umjetničke obitelji. Studirao je fiziku, matematiku, filozofiju i političke znanosti. Nakon habilitacije i boravka u SAD-u kao gostujući profesor, dobio je poziv na katedru Etika u znanostima na Sveučilištu u Tübingenu. Od 1993. do 2003. bio je pročelnik katedre za filozofiju na Sveučilištu u Göttingenu. Pet je godina radio u kulturnoj politici (1998. – 2002.), i to najprije kao izvjestitelj za kulturu u Münchenu, a onda kao ministar kulture u prvom kabinetu kancelara Schrödera. Godine 2004. prihvatio je poziv Instituta za političke znanosti Geschwister Scholl te od 2004. do 2007. bio direktor tog instituta. Filozofiji se posve vratio 2009. godine. Nida-Rümelin bio je predsjednik Njemačkoga filozofskog društva, član je Europske akademije znanosti i umjetnosti, a do 2012. bio je predsjedatelj kuratorija za Njemačku studijsku nagradu. Autor je i izdavač mnogobrojnih publikacija o filozofiji, ekonomiji i umjetnosti.