Biblioteka Vrhovi svjetske književnosti
Prvi hrvatski prijevod.
Dvojezično izdanje – rusko-hrvatsko.
Predgovori: Anvar Azimov i dr. sc. Ante Žužul
Pogovor: Ivan Golubničij
Vladimir Visocki jedna je od najblistavijih i najkarizmatičnijih figura ruskoga kulturnog života iz sovjetskoga razdoblja.
Za svojega kratkoga života svestrano se bavio umjetnošću – glumio je u kazalištu i na filmu, pisao poeziju te bio kantautor. Za svoj je rad na tim područjima dobivao široko, doista svenarodno priznanje i ljubav. Naravno, Visocki je ponajprije bio poznat kao pjesnik i izvođač vlastitih pjesama, a ruski ga je narod obožavao. Bez obzira na to što upravo taj dio njegova stvaralaštva službeno nikada nije bio priznat, svenarodno priznanje bilo je tako veliko da su pred njim padala i kruta službena ograničenja.
Pokuša li se ipak objasniti zašto je njegovo stvaralaštvo tako očaralo ruski narod, valja istaknuti da su se u osobi Vladimira Visockog spojile, u njemu se utjelovile, sve kvalitete, težnje, ali i proturječja sovjetskoga društva te nacionalne i regionalne različitosti.
Dugo je djelo Vladimira Visockog bilo skriveno hrvatskoj čitateljskoj javnosti, pa stoga svakoga ljubitelja književnosti posebno raduje da je pred nama izbor iz pjesništva toga ruskog velikana, pjesnika, kantautora i glumca, koji je svjetsku slavu stekao ne samo u sovjetskoj Rusiji već i u cijelome svijetu.
Za života, pjesme Vladimira Visockog, ikone poststaljinske kulture, gotovo nisu ni bile objavljivane. Knjiga objavljena je posthumno (1981.) i obilježila je početak njegovog službenog priznanja. Od 1990. u Rusiji je objavljeno nekoliko desetaka svezaka sabranih djela poezije i proze Vladimira Visockog. Suvremena ga ruska kritika smješta uz bok s Josifom Aleksandrovičem Brodskim.
U prijevodu Luka Paljetka i izboru Natalije Vorobjove Kržić Moj cilj – horizont sadržava 51 pjesmu Vladimira Visockog objavljenu u izvorniku i prijevodu:
Moj Hamlet
Ja ne volim
Moj crni čovjek
Led je i gore i dolje, između ja se patim
Kad otpjevam i odsviram svoje
Kasač
Lov na vukove
Ako si negdje u mukloj, nemirnoj noći
Bijela šutnja
Hiroviti konji
Brodovi
Bijaše u početku riječ tuge i sjete
Tu gdje drhteći jele u zraku njihat se znaju
Zgorjeli mostovi su, gazovi produbljeni
Dvije molbe
Budan sam ali sanjam proročanski san
Ja nisam stigao
Kao put natrag doživjeh prvi put život svoj
Tako je zadimljeno da u zrcalu odraza nema
Cijelu večer oluja divlja i prave
Volim te sada, ne tajno – javno
Prošlo je vrijeme za uvod i preludij
Otapaju se svijeće
Pjesma pjevača pred mikrofonom
Horizont
O kobnim datumima i brojkama
Pjesma Mariji
I ukusi i zahtjevi moji su čudni, ja
Meni večeri svake svijeća gorjeti stane
Priča o istini
O ljubavi u srednjem vijeku
Romansa
Maske
Engibarovu – klaunu, od gledalaca
Moskva – Odesa
Zvijezde
Mi okrećemo zemlju
Specijalci
Spasite naše duše!
Skupne grobnice
Požari
On se iz bitke vratio nije
Pjesma o zemlji
Rode
Pjesma o novom vremenu
Planinska lirska
Prema vrhovima
Pjesma o prijatelju
Nije vam ovo ravnica
Zalaz je sunca kô sječivo sjao
Oproštaj s planinama