Kako sam brojio ružičaste robote

Prožet autobiografskim činjenicama i fikcijom, mikroesejističkim razmišljanjima i poetskim snatrenjima, novi roman Ede Popovića prati šezdesetogodišnjaka koji nakon obiteljskog i profesionalnog sloma i teške bolesti bespoštedno preispituje svoj dotadašnji život. Počinje shvaćati da nije razumijevao ni sebe ni druge, da zapravo nije znao tko je i što želi, shvaća da je njegova skala vrijednosti bila izokrenuta, da su mu važne i vrijedne bile nevažne i bezvrijedne stvari, da se pasivno prepuštao društvenim običajima i modelima ne dovodeći ih ni u jednom trenutku u pitanje. A treba li se u njegovim godinama čovjek pripremati samo za umiranje ili možda postoji i neki novi početak, neki novi život?