U najnovijoj, petoj zbirci poezije naslovljenoj Unutarnji neprijatelj, pjesnik, dramski pisac, prevoditelj i urednik, Damir Šodan, nastavlja razvijati poetiku hibridnog “infrarealizma” suprotstavljajući metahistorijske i intimističke impulse u želji da na presjecištima osobnih i općih iskustava u svojevrsnom peripatetičkom zamahu, brzom izmjenom povijesnih, geografskih i duhovnih toposa, opipa i registrira bilo zeitgeista.
Autor je pritom svjestan da je jedan od znakova vremena posvemašnje potiranje granica između dokumentarnog i fikcionalnog diskursa, što pjesniku pruža veliku slobodu, ali mu istodobno nameće i nemalu odgovornost pri kreiranju novih stihov(a)nih svjetova.