Nakon povratka iz Vatikana, Kranjčević u rodnome Senju nije više nailazio na odviše toplu riječ. Nije bilo druge nego, pišući pjesme, otisnuti se u svijet, u susjednu Bosnu... Gdje god bio, ma gdje radio, pjesnička žica Silvija Strahimira Kranjčevića nikada nije popuštala. Pisao je pjesme trgajući iz sebe komad po komad stihovlja sretan ako ga je u kojem časopisu mogao objaviti. To su zapravo bili Kranjčevićevi pravi životni trzaji. Počeo se u drugačijoj sredini javljati ponešto drukčiji pjesnik, doduše pjesnik bez roda i poroda, pjesnik tamo odnekud. Ali – pravi pjesnik!
Nakon što se iz Vječnoga Grada vratio kudikamo puniji znanja i životnih spoznaja, znatno su mu se raširili vidici, obogatile misli. Objavljivao je svoje pjesme po gotovo svim ondašnjim časopisima koji su disali imalo hrvatski. Ne mijenjajući ni za što svoja načela o ljudskosti i o poštenju, skupljao je svoje pjesme – porazbacane po časopisima – u jednu cjelinu, cjelinu knjižice vlastitih pjesama. To što je Silvije Strahimir Kranjčević tada od Senja do Sarajeva upjesničio, njegovi su Trzaji objavljeni u Tuzli 1902.
Rječnik Trzaja sadržava 2947 natuknica i važan je doprinos sastavljanju cjelokupna korpusa svih Kranjčevićevih pjesničkih djela i Kranjčevićeva rječnika.