Knjigu Mirjana Damaške Domovina teško je smjestiti u okvire klasičnih književnih i znanstvenih žanrova i klasifikacija jer sadržava brojne autobiografske elemente, ali je tematski znatno šira, a misaono puno dublja pa je u tom pogledu bliža memoarima ili memoarskim zapisima. Mirjan Damaška nije tipičan kaznenopravni znanstvenik, nego pravi filozof prava kojem je vrlo bliska egzistencijalna filozofija, filozofija i sociologija morala, pa i moralna teologija. U svojemu memoarskom rukopisu sjećanja Domovina s čitateljem nesebično i hrabro dijeli vlastite uspomene, reminiscencije, moralna iskušenja, žudnje i patnje, strahove, tjeskobe, ali i ushite te digresije o vremenu, ljudima i događajima koji su pratili i oblikovali njegov bogati profesionalni i samozatajni obiteljski emocionalni život.
Nakon sloma Hrvatskog proljeća Mirjan Damaška odlazi u Sjedinjene Američke Države i u pravnim znanostima pronalazi nadomjestak za izgubljeni zavičaj i domovinu. No odlazak iz domovine za Mirjana Damašku ne znači i zaborav domovine. Štoviše, ključni motiv za pisanje studije Sjenovita strana zapovjedne odgovornosti (The Shadow Side of Command Responsibility), objavljene u »The American Journal of Comparative Law«, bila je drakonska (četrdesetpetogodišnja) zatvorska kazna koju je Haaški sud izrekao ratnom generalu Tihomiru Blaškiću zbog individualne i zapovjedne odgovornosti.
O procesu protiv bosanskohercegovačke šestorice, kao i o posljedicama moguće osuđujuće presuda Haaškog suda – u procesu protiv generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, a time i cijeloga hrvatskog državnog vrha na čelu s Franjom Tuđmanom – imao je dijametralno suprotno stajalište od nekih hrvatskih političara. Njegovo teorijski utemeljeno mišljenje – pokazat će osuđujuće, a zatim oslobađajuće presude – bilo je apsolutno točno.
Domovina je ispovijed Mirjana Damaške i pripovijest o njegovu vrlo zanimljivom, uspješnom životu pravnika, znanstvenika, sveučilišnog profesora i vjernika emigranta, čiji je izbor uže specijalizacije – poredbenoga kaznenog prava – bio i ostao metaforičkim mostom, spoznajnim i emocionalnim, između dviju država, Hrvatske i Amerike, dvaju kontinenata, dviju pravnih tradicija, dvaju načina života, više domova i samo jedne istinske domovine – Hrvatske.