Zarobljeništvo i bijeg

Temelji se na rukopisima (dvadesetak rukom i strojem ispisanih bilježnica s obimnom korespondencijom i obiteljskim fotografijama) koje je u splitsku knjižnicu pohranio na čuvanje njegov sin Žarko Kovačić.

Zarobljeništvo i bijeg svjedočanstvo je ratnih strahota koje je Kovačić iskusio u zarobljeničkim logorima u Italiji, u vremenu ratnih događanja i poratnih previranja od 1916. do 1919. Unatoč tome što je Prvi svjetski rat okončan 1918., tragedija brojnih pojedinaca zarobljenih u Italiji nastavila se po logorima još pune dvije godine. Za razliku od zapisa s bojišnice, opisanih u Dnevniku s Goričkog fronta, koji su bili isključivo intimna zapažanja mladića zahvaćenog ratnim vihorom, ova knjiga prožeta je ideologijom, izrazitom socijalnom osjetljivošću i razmišljanjima o politici. Imena  osoba koje spominje autentična su, a točno navedeni lokaliteti i datumi stravičnih događaja, koji su mu se zauvijek usjekli u pamćenje, daju zapisima uvjerljivost i snagu povijesnog dokumenta.

Kao izričaj Kovačić koristi hrvatski jezični standard i uz brojne stilske i interpunkcijske osobitosti uspijeva živo i ekspresivno dočarati ratni metež i proživljene strahote.