Dvanaest minuta ljubavi: priča o tangu - Kapka Kassabova

“Što je ovo?” upitala sam ih.

“Tango”, rekao je muškarac.

“Argentinski tango”, pojasnila je žena. Brisala je čaše.

“Pa…” rekao je muškarac, “neki ljudi kažu da je tango nastao u Urugvaju.”

“Ali mi smo iz Čilea”, objasnila je žena.

“I mi isto plešemo, znaš”, rekao je muškarac.

“Kad nitko ne gleda”, nasmiješila se žena stidljivo.

Time je stvar bila riješena – postala sam obraćenik. Ljubazni Čileanci ubrzo su bankrotirali, no ta je noć promijenila tijek mojeg života. Sljedeće ću desetljeće provesti dišući tango, sanjajući tango, voleći i mrzeći tango. Plesat ću tango točno tisuću i jednu noć – onda kolaps, pa sve ispočetka. To će dramatično utjecati na moj ljubavni život, društveni život, na to gdje ću se nalaziti, kada i koliko ću spavati, kao i na moje držanje – ne uvijek na dobar način…

Obilazit ću globus uzduž i poprijeko tragajući za autentičnim iskustvom tanga. Živjet ću, u prvom licu jednine, bezvremensku priču tanga: priču o egzilu i čežnji, raj plesne dvorane i njezin pakao. Proživjet ću do kraja sve klišeje tanga, i mnogo više od toga. Tango će mi dati sve što sam željela, a nisam imala te noći novog milenija – prijateljstvo, ljubav, ljepotu, smisao, avanturu, ushit, dom – a onda će mi sve to oduzeti i slomiti mi srce. Zatim će me ponovo iscijeliti, dat će mi još više, ali ne onako kako sam očekivala. Pokušat ću prestati plesati, ali neću uspjeti u tome – zato što se mjesta koja tango otvori u tebi nikad ne zatvore.“

Ova je knjiga i formalno, ali ponajviše sadržajem, nalik na tangu. Svi koji plešu jako će je dobro razumjeti i smiješit će se čitajući, a oni koji još ne plešu morat će sami sebi priznati da se nešto u njima pomaknulo, nešto posve posebno, drugačije od ičega što su iskusili.