Tijelom u riječ

Nova pjesnička knjiga Vesne Bige već u dinamici između naslova i podnaslova (Performans stihom!) krije jasan autopoetički iskaz. Dok tijelo signira karnalno, put u domenu simboličkog sustava, kôda, i riječi kao njegova temeljnog gradbenog elementa, stih – najplemenitija jednadžba riječi – postaje nekom vrstom alatke, instrumenta koji gradi fizičku, materijalnu izvedbu. Njihov se odnos, očekivano, na kraju ispostavlja dijalektičkim, a sinteza – ova intrigantna poema – realizira se prije svega u domeni dobre stare estetike.
Pjesnička, ali i izvanpjesnička stvarnost ove knjige kondenzira se u označitelju, u jeziku kao jedinoj kući pjesme. Ta se odmjerena riječ, koja se svim silama trudi da ni u jednom trenutku ne bude prejaka, odmiče od uvriježene figure i suvišne ornamentike te prelijeva u onaj opipljivi svijet, domenu tijela, čineći s njim nerazmrsivo, za subjekt utemeljujuće, a za čitatelja zavodljivo klupko. Proces njegova raspetljavanja – pa, zašto ne, moguće i gordijskoga rješenja – zajamčeni je užitak čitanja; u jednom dahu, kao niz sukcesivnih telegrafskih dojava, ili postupno, fragment po fragment, do same jezgre – pjesničkog Alepha.