Zvučne kartice

Dobar zvuk čini veliku razliku, nije važno slušate li glazbu, imate online sastanak ili uređujete vlastiti video sadržaj. Iza svakog jasnog tona i uravnoteženih frekvencija krije se važan dio hardvera: zvučna kartica. Iako je često nevidljiva i zanemarena, ona ima važnu ulogu u svakodnevnom korištenju računala.

Zato vrijedi znati što sve zvučna kartica radi, kakve vrste postoje i kako odabrati onu koja najbolje odgovara vašim potrebama.

Što je zapravo zvučna kartica i čemu služi?

Zvučna kartica pretvara digitalne podatke iz računala u zvuk koji čujete kroz slušalice ili zvučnike i obrnuto, kada preko mikrofona šaljete svoj glas natrag u računalo. Ukratko, ona je most između vašeg računala i vaših ušiju.

Većina računala dolazi s integriranom (ugrađenom) zvučnom karticom, a to je sasvim dovoljno za svakodnevno slušanje glazbe, gledanje videa ili povremeni Zoom sastanak. No, ako želite više od toga, npr. snimati glazbu, igrati igre sa surround efektima ili streamati s vrhunskim mikrofonom, tada u priču ulazi eksterna zvučna kartica.

Vanjske (ili samostalne) zvučne kartice za PC donose bolju kvalitetu zvuka, više ulaza i izlaza, napredniju obradu signala i manje šuma. Plus, često dolaze s korisnim softverom koji vam omogućuje da prilagodite zvuk po vlastitom ukusu, od glasnoće i balansa do efekata poput eha ili prostornog zvuka.

Integrirana vs. eksterna zvučna kartica, što vam treba?

Većina računala dolazi s integriranom zvučnom karticom koja bez problema odrađuje osnovne zadatke: gledanje filmova, slušanje glazbe, video pozivi i surfanje YouTubeom. Za svakodnevnu upotrebu, takva kartica je više nego dovoljna. No, ako se bavite nečim što uključuje ozbiljniji rad sa zvukom, primjerice snimate podcast, uređujete video, streamate igre ili jednostavno volite vrhunsku kvalitetu glazbe, vrijeme je da razmislite o vanjskoj zvučnoj kartici.

Eksterna zvučna kartica priključuje se preko USB-a i otvara vam cijeli novi svijet zvuka. Nudi bolju kvalitetu, više opcija za povezivanje mikrofona i slušalica, kontrolu nad razinama i često ima vlastiti softver za podešavanje svega po želji. Ljubitelji glazbe cijenit će bogatiji i čišći zvuk, gameri bolju prostornu orijentaciju, a streameri i podcasteri jasniji ton bez šuma i pucketanja. Ukratko, ako vam zvuk nije samo pozadinska buka nego važan dio onoga što radite ili u čemu uživate, eksterna zvučna kartica mogla bi biti pravi pogodak.

Najčešće greške pri korištenju zvučne kartice za PC

Zvučna kartica može biti pravo čudo za uši, dok sve radi kako treba. No, čim se pojavi šum, tišina ili ‘nešto krči u slušalicama’, kreće panika. Ne brinite, većina problema ima brzo i jednostavno rješenje. Evo što najčešće pođe po zlu i kako to ispraviti:

1. Zastarjeli driveri
Bez ažuriranih drivera, ni najbolja zvučna kartica neće pokazati svoj puni potencijal. Primijetite li šumove, trzanje zvuka ili ne prepoznaje mikrofon, prva stanica neka bude službena stranica proizvođača. Preuzmite najnovije drivere i ponovno pokrenite računalo.

2. Pogrešna konfiguracija zvuka
Ponekad je problem samo u tome što je Windows izabrao pogrešan izlaz. U postavkama zvuka provjerite koji je uređaj postavljen kao ‘default’ za reprodukciju i snimanje. Koristite li vanjsku zvučnu karticu, ona mora biti označena kao glavni uređaj.

3. Nekompatibilni priključci
Koristite headset s četiri pina, a ulaz na zvučnoj kartici podržava samo standardni stereo jack? Zvuči poznato. Rješenje je jednostavan adapter koji dijeli mikrofon i slušalice na dva odvojena priključka. Bez toga ili nećete čuti ništa ili vas nitko neće čuti.

4. Mono izlaz umjesto stereo
Ako vam zvuk dolazi samo s jedne strane ili djeluje ‘plošno’, moguće je da je stereo izlaz postavljen na mono. U postavkama zvuka ili unutar softvera zvučne kartice za PC provjerite je li omogućen stereo način rada jer jedan kanal jednostavno nije dovoljan.

5. USB portovi koji ne vole surađivati
Eksterna zvučna kartica spaja se preko USB-a, ali ne reagira svaki port isto. Ako čujete pucketanje, pokušajte prebaciti uređaj u drugi USB ulaz (po mogućnosti USB 3.0). Ponekad i samo to riješi sve probleme bez dodatnog čačkanja.

Priključci na zvučnoj kartici, što sve znače ti ulazi i izlazi?

Zvučna kartica izgleda kao mala kutijica s gomilom rupa, ali svaka od njih ima svoju ulogu. Ako ste se ikad pitali gdje što ide i zašto vam se iz slušalica čuje samo šum, evo kratkog vodiča kroz najčešće priključke:

1. Line in (ulaz za vanjski signal)
Ovo je ulaz preko kojeg možete spojiti vanjski uređaj, recimo telefon, MP3 player ili drugi računalni izvor zvuka. Koristi se kada želite snimiti zvuk s vanjskog izvora. Nije isto što i mic in!

2. Mic in (ulaz za mikrofon)
Mikrofonski ulaz predviđen je za slab signal mikrofona. Pokušate li ovdje spojiti linijski izvor zvuka, može doći do distorzije. Također, možete biti i obrnuto, ako mikrofon spojite na line in, bit će pretiho. Ukratko, neka sve ide na svoje mjesto.

3. Line out (izlaz za zvučnike ili pojačalo)
Ovo je standardni izlaz iz kojeg dolazi zvuk. Najčešće se spaja na aktivne zvučnike, slušalice ili pojačalo. Ako vam ništa ne svira, provjerite jeste li ovdje uključeni.

4. Headphones out (slušalice s pojačalom)
Neke zvučne kartice za PC imaju zaseban izlaz za slušalice s ugrađenim pojačalom. Ovo je posebno korisno ako imate zahtjevnije (veće, studijske) slušalice koje traže dodatnu snagu da zasviraju kako treba.

5. Optical out (optički digitalni izlaz)
Za one koji vole čist digitalni zvuk, tu je optički izlaz. Pomoću njega možete povezati zvučne kartice za PC s kućnim kinom ili DAC-om bez šuma i gubitaka koje analogni kablovi ponekad donesu. Koristi se u ozbiljnim audio postavkama.

6. MIDI in/out (za glazbenike i producente)
Svirate li elektronički instrument ili MIDI klavijaturu, ovaj priključak je vaše sretno mjesto. Omogućuje komunikaciju između glazbenih uređaja i računala bez MIDI-ja nema virtualnih orkestara ni kontrolera.

7. AUX ulazi/izlazi (dodatni konektori za surround)
Kada su u pitanju naprednije zvučne kartice za PC često ćete pronaći više 3.5 mm izlaza, od kojih je svaki namijenjen određenom kanalu (prednji, stražnji, centralni, subwoofer), a to omogućuje povezivanje kompletnog 5.1 ili 7.1 surround sustava za pravi kino doživljaj u vlastitom domu. Svaki priključak nosi određeni kanal (prednji, stražnji, centralni, subwoofer...), pa pazite da sve bude pravilno raspoređeno.