Teatrologinja Ana Lederer istražila je scenografiju, a teatrologinja Martina Petranović kostimografiju oslanjajući se i na višegodišnja vlastita istraživanja teme i na nove spoznaje o građi ostvarene u kontekstu znanstveno-istraživačkoga projekta Ideja sinteze: vizualno oblikovanje scenskoga prostora pedesetih godina 20. stoljeća (2014. – 2015.) koji su autorice provodile u suradnji s povjesničarkom umjetnosti Jasnom Galjer, uz financijsku potporu Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Usredotočujući se na pedesete godine 20. stoljeća iz vizure koautorskoga modela čitanja, Ideja sinteze nastoji ponuditi sustavan i obuhvatan prikaz scenografske i kostimografske problematike u vremenu pedesetih godina prošloga stoljeća, zahvaćajući sva važnija hrvatska kazališta i sve važnije kazališne vrste (drama, opera, balet), i to u presjeku paralelnih tendencija u različitim kreativnim izrazima i u kontekstu aktualne kulturne produkcije.
Uvid u relevantnu arhivsku građu (scenografske i kostimografske skice, fotografije iz predstava, kazališne cedulje i programi, kazališna dokumentacija, kazališna kritika...) brojnih institucija u kojima je pohranjena kazališna baština pedesetih godina (Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta HAZU-a, kazališni arhivi pri kazalištima diljem Hrvatske, muzejske i privatne zbirke…) umnogome je pridonio mnoštvu novih saznanja o nacionalnoj scenografiji i kostimografiji i njezinim nositeljima pedesetih godina 20. stoljeća, ali i o ideji međusobne nerazdružive povezanosti kazališne i likovne umjetnosti, kao i povezanosti kulture pedesetih godina 20. stoljeća s povijesnom avangardom prve polovice 20. stoljeća.