Vrtoglavica, W. G. Sebald

Winfried Georg Sebald (1944. — 2001.) bio je jedan od neobičnijih turista koji su se muvali svijetom još od vremena kada su Van Gogh i Gauguin spustili se do Provanse i patentirali suvremeni turizam. No epitet “neobični” možda je i posljednji koji bi vam pao na pamet gledajući osobnu fotografiju W. G. Sebalda, priloženu kao foto-dokument u njegovoj putopisnoj svesci Vrtoglavica iz 1990. godine.

Na privremenoj putovnici fotografija je tipičnog Nijemca iz osamdesetih, onakvog kakav je radio u tvornicama Mercedesa u Stuttgartu, putovao na ljetovanje u Jugoslaviju, ili bježao preko Zida u zapadni Berlin. Sebaldovu putovnicu greškom je s recepcije hotela u Limoneu odnio stanoviti herr Doll.

S privremenom dozvolom za kretanje tadašnji profesor europske književnosti u Norwichu otputovao je do Milana i u njemačkom konzulatu podigao novoizrađenu iskaznicu za slobodno kretanje. Na njoj je službena fotografija sredovječnog muškarca unazad začešljane frizure, sa sjedim zaliscima, naočalama širokih okvira, i gustim, naglašeno ukošenim njemačkim brkovima koji se komično podudaraju s gotovo paralelno spuštenim, tužnim obrvama.

Mala fotografija Sebaldova je turistički legitimacija. Portret turističkog “nobodyja”. Ovako su valjda Sebalda vidjeli oni koji su ga sretali na njegovim samotnim putovanjima Italijom osamdesetih godina. Ali kako izgled može prevariti! Kakve sve krinke ljudi mogu nositi. Ispod fotografije tapecirera iz Mercedesove tvornice ustvari se krije jedan od najluđih turista poslijeratne Europe.

Osjećaj vrtoglavice i razdraženosti – u četiri zagonetne priče isprepletene ponavljanjem motiva i književnim aluzijama – obuzima pripovjedača kad god zaprijeti raskol između sjećanja i zbilje. Na svojem samotnom, ekscentričnom putovanju od Engleske do Italije i dalje, junak ove knjige polako tone u vrtoglavu ne(s)tvarnost uspomena.

O čemu Sebald piše? Napola je to pripovijest, napola putopis u kojem se prepleću razmišljanja o Stendhalovoj neuzvraćenoj ljubavi, Pisanellovu umijeću, seriji umorstava neke tajanstvene organizacije, Casanovi, Kafkinoj priči o ukletom lovcu, zatvorenoj pizzeriji u Veroni: iz njih niče potresno i nezaboravno štivo jedinstvenog pisca kojeg se ne može ni imitirati ni usporediti.

Biografija, autobiografija, triler, uspomene na djetinjstvo, legende, horor-priče, sve je to skupljeno i objedinjeno na ovim stranicama, žanrovski neodredivo, tim više zavodljivo.