Rasprodano

Od rock sastava Crno-bijeli, u kojem je svoja iskustva stjecao tvorac velikih kazališnih hitova Rajko Dujmić, preko legendarnog KPGT-a, čije su predstave “Karamazovi” i “Oslobođenje Skoplja” osamdesetih stekle kultni status, do Jazavca koji je postao Kerempuh, Ljuština je bez predaha radio iza zavjese – katkad izlazeći i na scenu – uspijevajući uvijek naći magnetske formule za privlačenje široke publike.

Uz bezbroj anegdota iz života i rada najvažnijih aktera kazališnog života na ovim prostorima, Duško Ljuština ispravio je jednu nepravdu i popunio jednu prazninu koja se sve očitije pomalja pred našim očima – zaborav najvažnijih ličnosti naše kulture. Na ovim su stranicama dojmljivi portreti Fadila Hadžića, Stipe Šuvara i brojnih drugih aktera “jučerašnjeg svijeta” koje je kultura zaborava gurnula na marginu… Koja je u svemu tome bila uloga Duška Ljuštine? “Nisam smetao”, kaže sam autor, “a kada bih vidio gomilu koja se valja po putu, sklonio bih se…”

“Nikad u životu ni od čega ne odustajem. Dnevno radim najmanje 12 sati i tako već trideset godina, bez pauze. Ako punih 30 godina radiš, bez dana bolovanja, i to svakoga dana po 12 sati, možeš napraviti čuda. Ljudi to ne žele shvatiti. Kada bi toliko radio magarac, uspio bi. Tada možeš biti koristan. I drugima možeš pomoći napraviti čuda. Mnogi ljudi to prepoznaju sporo i kasno.”

“Stvarati kazališnu živost, spajati ljude, otvarati bolne teme svoga vremena, zabavljati publiku, koristiti se medijima, sve je to činio Kerempuh, i tako osnažen i ojačan, radi i stvara i danas. Moram reći da najvećom nagradom u svom životu smatram činjenicu što su svi zaposlenici Kerempuha potpisali pismo podrške kojim sam dobio još jedan mandat, 2013., usprkos onima koji su tvrdili kako se mandat ravnatelja gradskoga kazališta mora ograničiti na dva puta po četiri godine.”