Teta Julia i piskaralo, Mario Vargas Llosa

Teta Julia i piskaralo jedan je od romana koji su obilježili hispanoameričku književnost druge polovine 20. stoljeća. U ovoj proznoj komediji iz 1977. Mario Vargas Llosa pribjegava tehnici kontrapunkta, paradoksu i satiri, te britko i duhovito proučava stvaralačke potencijale suvremenoga književnog stvaralaštva u srazu s najamničkom spisateljskom svagdašnjicom. Vargas Llosa izmješta klasični inicijacijski roman — kojem književni kanoni tradicionalno nameću visoki stil — i farsično ga uparuje s kontekstom jednoga trivijalnog žanra i ‘novog’ medija.

Tako polovinu priče tvori autobiografska pripovijest mladog i nadobudnog autora Marita Varguitasa koji se zaljubljuje u zamamnu raspuštenicu, tetu Juliu. Maritova književna i ljubavna postignuća tvore opreku nestalnoj sreći Pedra Camacha, protagonista druge polovine priče, predanog autora radijskih sapunica koji je pao na niske grane. Glad autorske uživljenosti i tržišno uvjetovani kaos žongliranja s deset različitih pripovjednih niti Camacha tjeraju u ludilo koje probija branu između različitih fikcionalnih sustava, između fikcije i života, između umjetnosti i konfekcije.

Vargas Llosa prede autobiografsku parabolu o identitetu, ali svjesno gradi otklon od životopisa i spomenspisa te nam naposljetku nudi portret umjetnika u mladosti provučen kroz filtar strasti pisanja.