Lički krumpir Žuti 10 kg

Lički krumpir Žuti 10 kg

Lički krumpir je registriran i zaštićen na zajedničkom tržištu EU, gdje je dobio oznaku izvornosti i zemljopisnog podrijetla u rujnu 2015. godine. Okus Ličkog krumpira je specifičan – brašnast, odnosno prhak upravo radi većeg postotka suhe tvari koji je, zbog specifične klime područja Like još izraženiji, te čini Lički krumpir posebnijim u odnosu na krumpire proizvedene u drugim područjima.

O zaštiti Ličkog krumpira

U Službenom listu Europske unije, L 253/1 od 30. rujna 2015. objavljena je PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/1738 od 21. rujna 2015. o upisu naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla - Lički krumpir (ZOZP). Time je Republika Hrvatska dobila, pored Krčkog pršuta, Ekstra djevičanskog maslinovog ulja Cres, Neretvanske mandarine, Ogulinskog kiselog zelja/ Ogulinskog kiselog kupusa i Baranjskog kulena još jednu oznaku čiji je naziv registriran i zaštićen na zajedničkom EU tržištu.

Proces zaštite naziva Lički krumpir (ZOZP) započeo je u srpnju 2011. godine kada je Udruga proizvođača Ličkog krumpira podnijela Ministarstvu poljoprivrede zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla naziva Lički krumpir. Ministarstvo poljoprivrede je u studenom 2011. godine donijelo Rješenje o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla čime je naziv Lički krumpir postao zaštićen u Republici Hrvatskoj. U lipnju 2014. godine Ministarstvo poljoprivrede uputilo je Europskoj komisiji zahtjev za registraciju naziva zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla Lički krumpir na razini Europske unije. Nakon procedure na europskoj razini, objavom navedene Provedbene Uredbe Komisije, naziv Lički krumpir upisuje se u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.

Zaštita proizvoda Lički krumpir temelji se na njegovoj kvaliteti koja proizlazi iz specifičnosti uzgojnog područja i na njegovom ugledu vezanom uz dugu tradiciju uzgoja. Proizvodnja Ličkog krumpira obuhvaća zemljopisno područje Like. Lika je kontinentalna regija u jugozapadnoj Hrvatskoj, a nalazi se u dvije administrativne regije i to najvećim dijelom u Ličko-senjskoj županiji i manjim dijelom u Zadarskoj županiji. Za proizvodnju Ličkog krumpira koristi se sjemenski krumpir sorata Desire, Bintje ili Viktorija i drugih sorata sličnih karakteristika čiji sadržaj suhe tvari iznosi minimalno 19%. Ima glatku do hrapavu ljusku, pokožica je žute do smeđe ili crvenkaste boje, a boja mesa gomolja je svijetlo bijele do žute boje. Veličina gomolja je minimalno 35 mm, te je duguljasto ovalnog oblika. Okus Ličkog krumpira je specifičan – brašnast odnosno prhak upravo radi većeg postotka suhe tvari koji je, zbog specifične klime područja Like još izraženiji, te čini Lički krumpir posebnijim u odnosu na krumpire proizvedene u drugim područjima. Povoljne prirodne uvjete za uzgoj Ličkog krumpira iskoristili su stanovnici područja Like koji na tom području ima dugu tradiciju uzgoja, a postao je i glavna prehrambena namirnica koja je zamjenjivala kruh. (mps.hr)

Izgled i svojstva

Lički krumpir su gomolji koji se koriste za ljudsku prehranu, te je za većinu potrošača najvažniji vanjski izgled i kulinarska svojstva. Gomolji su  promjera od 35 do 90 mm (izračunato kao dužina jedne strane kvadratnog otvora mreže kroz kojeg gomolj prolazi bez uporabe sile), oblik gomolja je duguljasto ovalan, a težina varira od 25 do 200 grama. Izgled gomolja: hrapave ljuske, pokožica je žute do smeđkaste ili crvenkaste boje. Boja mesa (mekote) gomolja: svijetle bijele do žute boje mesa. Tekstura mesa gomolja: fina-sitnozrna. Okus gomolja: brašnast okus tj. prhak ili suh, zbog većeg postotka suhe tvari (visok sadržaj škroba) jer pokazuje sklonost raskuhavanju, odnosno, pri jedenju se osjeti punoća u ustima.

Zemljopisno područje

Lički krumpir je prvenstveno određen zemljopisnim područjem proizvodnje jer su tu prisutne ekofiziološke odrednice koje ga čine specifičnim i različitim od krumpira proizvedenog u drugim područjima. To su tlo i klima (npr. vrlo povoljne dnevno-noćne temperature, topao i osunčan dan, te svježije noći).

Umjerene temperature tijekom dana i dovoljna osvijetljenost omogućavaju intenzivnu fotosintezu čiji rezultat je sinteza šećera (dok u ravničarskom dijelu zemlje visoke dnevne temperature usporavaju i zaustavljaju proces fotosinteze). Svježe noći pogoduju spuštanju šećera u gomolje i povećanju suhe tvari gomolja. Tijekom dana prikupljeni asimilati (šećeri) u procesu fotosinteze u manjoj mjeri se troše na proces disanja čiji intenzitet se smanjuje snižavanjem temperature, te se isti pohranjuju u gomolje u obliku netopljivog škroba. Krumpir u klimatskim uvjetima Like sakupi više suhe tvari, što se i organoleptički može prepoznati. To je razlog zašto sorte uzgojene u Lici uvijek daju više suhe tvari od istih sorata proizvedenih u  drugom kontinentalnom dijelu Hrvatske. Stoga je područje uzgoja Ličkog krumpira upravo zemljopisni prostor Like koji je jasno omeđen planinama - Velebitom na zapadu i jugu, te Plješivicom na istoku. Sjeverna granica je omeđena Malom Kapelom