Procesori

Slažete novo računalo, kupujete laptop ili jednostavno pokušavate shvatiti zašto vam se video sporo učitava? Velika je vjerojatnost da će vam netko spomenuti – procesor. Taj sićušan komad hardvera skriva se ispod hladnjaka, okružen raznim komponentama, ali zapravo je glavni pokretač svega što vaše računalo radi. Otvara aplikacije, pokreće igre, vrti YouTube, sprema dokumente, a uz to još i razmišlja kako sve to odraditi što brže i bolje.

Što je zapravo procesor i zašto je toliko važan?

Kada biste svoje računalo mogli zamisliti kao mali ured, procesor bi bio glavni šef. On je zadužen za sve odluke, organizaciju i izvršavanje zadataka, od otvaranja prozora na ekranu do pokretanja najzahtjevnijih igara ili programa. Dok ostale komponente čekaju da dobiju zadatak, procesor im dijeli uloge, prati što tko radi i pazi da sve teče bez zastoja.

Procesor (ili CPU – centralna procesorska jedinica) ne radi ništa ‘veliko i vidljivo’, ali bez njega računalo ne bi znalo gdje početi. Svaki klik mišem, svaka aplikacija, pa i samo paljenje računala, prvo prolazi kroz procesor koji odlučuje što se i kada treba dogoditi.

Brzina kojom procesor ‘misli’ i obrađuje informacije mjeri se u gigahercima (GHz), a to je otprilike kao broj riječi koje šef može izgovoriti u sekundi. Što više, to bolje, ali nije sve u brojci. Važna je i njegova sposobnost obrade podataka istovremeno. Tu dolaze u igru jezgre i niti, o čemu ćemo detaljnije kasnije.

Procesor je također odgovoran za stabilnost cijelog sustava. Imate li dobru matičnu ploču, dovoljno RAM-a i kvalitetno hlađenje, ali slab ili zastarjeli procesor, sve će usporiti. On jednostavno mora biti u ravnoteži s ostatkom sustava.

Kako procesor zapravo izgleda iznutra?

Kada čujete da neki procesor koristi 5nm arhitekturu, da je baziran na Zen jezgrama ili da radi na x86 platformi, lako je pomisliti kako je riječ o nečem jako kompliciranom i rezerviranom za inženjere u bijelim kutama. No, zapravo se radi o načinu na koji je procesor izgrađen, odnosno o njegovoj ‘unutarnjoj logici’, kako prima podatke, kako ih obrađuje i kojom se brzinom sve to odvija.

Primjerice, oznake poput 7nm ili 5nm odnose se na veličinu tranzistora, sitnih prekidača unutar procesora koji upravljaju protokom električne struje. Što su manji, to ih više stane na isto područje, a to znači više snage, manja potrošnja i manje zagrijavanje. U prijevodu, noviji procesori koji koriste manju nanometarsku tehnologiju obično su brži, učinkovitiji i energetski štedljiviji.

Zatim imamo x86 i ARM arhitekture, to su kao dva različita jezika koja procesori mogu govoriti. x86 se koristi u većini stolnih i prijenosnih računala (Intel i AMD), a ARM dominira u svijetu pametnih telefona i tableta. ARM je jednostavniji, troši manje energije i super je za mobilne uređaje, a x86 je snažniji i prilagođeniji za ozbiljne radne zadatke i multitasking.

Što je s nazivima poput Zen, Alder Lake, Raptor Lake i sličnim? To su generacije ili dizajnerske serije procesora. Svaka nova donosi neka poboljšanja kao što je više jezgri, bolje iskorištavanje energije, bržu komunikaciju s memorijom, podršku za nove standarde... Ukratko, ako znate generaciju, znate i što možete očekivati od performansi.

Procesori Intel za laptope vs. stolna računala

Intel je jedan od najpoznatijih proizvođača procesora na svijetu i ime koje već desetljećima pokreće milijune računala. Bez obzira jeste li kupovali laptop, gaming računalo ili uredsku konfiguraciju, vrlo je vjerojatno da ste naišli na njihov logotip. Procesori Intel su poznati po pouzdanosti, dugom razvoju i stalnim inovacijama koje prate vaše potrebe.

No, nisu svi procesori Intel isti, posebno kada uspoređujemo modele za stolna računala i laptope. Iako nose slične oznake (i3, i5, i7, i9), razlike ‘ispod poklopca’ su itekako važne.

Stolna računala obično koriste procesore s višom potrošnjom energije i boljim hlađenjem, a to im omogućuje više performanse. Više jezgri, više takta, bolja stabilnost pod opterećenjem, sve to rezultira bržim radom, posebno kod zahtjevnijih zadataka poput gaminga, renderiranja videa ili obrade fotografija.

Laptop procesori, s druge strane, moraju paziti na bateriju, grijanje i prostor. Zbog toga su često nešto slabiji po snazi, ali znatno štedljiviji i optimizirani za mobilnu upotrebu. Tu dolazimo do onih kratica koje ste sigurno vidjeli uz naziv procesora:

• U serija – Ultra-low power, odlična za tanje i laganije laptope. Štedljivi, tihi, ali ne za teške zadatke. Super su za svakodnevne aktivnosti poput surfanja, pisanja dokumenata i videopoziva.
• P serija – balans između performansi i potrošnje. Dobri za one koji žele malo više snage, ali i dalje solidnu autonomiju. Odlično pristaju poslovnjacima i studentima koji traže pouzdan uređaj za razne zadatke tijekom dana.
• H serija – High performance, često se koristi u gaming laptopima i moćnijim poslovnim modelima. Više snage, više grijanja, ali i puno bolje performanse. Pogodni su za zadatke koji traže kontinuirano visoko opterećenje, poput renderiranja, igranja igara i obrade multimedije.
• HX serija – praktički desktop snaga u kućištu laptopa. Namijenjena profesionalcima, gamerima i svima koji žele maksimum performansi na prijenosnom računalu. Donosi iznimnu snagu i stabilnost, čak i pri najzahtjevnijim operacijama i dugotrajnim opterećenjima.

Dakle, iako se procesori Intel i5 u laptopu i procesori Intel i5 u stolnom računalu mogu činiti kao isti procesor, razlike su velike. U pitanju su drugačiji ciljevi: jedan procesor želi snagu i stabilnost pod punim opterećenjem, a drugi mora raditi tiho i štedljivo u tankom kućištu s baterijom.

Odabir procesora prema broju jezgri i niti

Kada birate procesor, jedna od prvih brojki koja vam upadne u oko je broj jezgri. No, što to zapravo znači? Još važnije: treba li vam stvarno osam jezgri ili je četiri sasvim dovoljno?

Zamislite da vaš procesor ima nekoliko ruku koje istovremeno obavljaju zadatke. Svaka jezgra je jedna takva ruka. Što više jezgri, više ruku, više stvari se može raditi paralelno. Imate li procesor s 4 jezgre, on može istovremeno ‘žonglirat’ s četiri različita zadatka, npr. puštati glazbu, skidati datoteke, obrađivati tekst i surfati internetom.

No, tu priča ne staje. Većina modernih procesora koristi Hyper-Threading ili Simultaneous Multithreading tehnologiju, a to znači da svaka fizička jezgra može raditi na dva zadatka odjednom. Te dodatne ‘virtualne ruke’ zovu se niti. Dakle, 4 jezgre s 8 niti zapravo rade kao 8 manjih pomoćnika.

No, koliko vam toga stvarno treba?

1. 4 jezgre / 8 niti – sasvim solidno za uredski rad, YouTube, Zoom sastanke i malo Photoshopa. Uz njega ćete još uvijek moći u miru igrati većinu igara.

2. 6 jezgri / 12 niti – odlično za gamere koji ponekad uređuju video ili imaju otvorenih 20 tabova u pregledniku dok igraju.

3. 8 jezgri / 16 niti – ovdje već pričamo o ozbiljnom multitaskingu, streamingu, montaži 4K videa i sličnim zahtjevnim poslovima. Ako vam je brzina važna, ovo je odlična zona.

4. 12+ jezgri – to je teritorij profesionalaca. Radite li s 3D animacijom, virtualizacijom, renderiranjem i sličnim stvarima koje ‘gutaju’ resurse, više jezgri će vam doslovno skratiti radno vrijeme.

Naravno, broj jezgri nije sve. Neke igre i aplikacije još uvijek koriste samo jednu ili dvije jezgre, ali to se mijenja. Moderni softver sve bolje koristi prednosti višejezgrenih procesora, pa kupnja ‘s margine’ ima smisla i za budućnost.

Što znači ‘brzina procesora’ i kako gledati na GHz?

Jedna od prvih brojki koju ljudi primijete kada gledaju specifikacije procesora je GHz. Logika je jednostavna: ‘što više, to bolje’. No, stvarnost je (kao i obično u svijetu tehnologije) malo složenija.

Brzina procesora, odnosno taktna frekvencija, izražena u gigahercima (GHz), pokazuje koliko operacija procesor može izvršiti u jednoj sekundi. No, ta brojka je samo dio priče, evo zašto:

*Više GHz ne znači uvijek bolje
Procesor s 3,5 GHz ne mora nužno biti bolji od onog s 3,0 GHz. Ako onaj ‘sporiji’ ima noviju arhitekturu, više jezgri i bolju optimizaciju, u stvarnim uvjetima može biti i brži.

Na primjer, procesori Intel Core i5 iz 13. generacije s nižim taktom može nadmašiti stariji i7 s višim GHz-om.

*Što je zapravo taktna frekvencija?
To je broj ciklusa koje procesor izvrši u sekundi. Na primjer, 3,0 GHz znači 3 milijarde ciklusa u sekundi. Više ciklusa = više rada, ali samo ako su ostale komponente jednako učinkovite.

*Turbo Boost – kratkoročni ‘sprint’
Procesori Intel (i AMD sa svojim Boost Clockom) koristi tehnologiju poput Turbo Boosta, koja omogućuje procesoru da kratkotrajno podigne frekvenciju iznad osnovne, npr. s 3,5 na 4,2 GHz, kada je potrebno više snage. To je korisno za zadatke koji traju nekoliko sekundi, poput otvaranja aplikacije ili izvoza slike.

*Arhitektura i jezgre – skriveni aduti
Novi procesori imaju napredniju arhitekturu, pa i s manjim taktom mogu obaviti više posla po ciklusu. Također, ako imate više jezgri, procesor može raditi više stvari odjednom, pa ukupan učinak bude bolji nego kod jednog ‘bržeg’ čipa s manje jezgri.

*Cache memorija – procesorova kratkoročna memorija
Manje se priča o njoj, ali cache memorija (L1, L2, L3) ima važnu ulogu. Što je više i brže dostupne cache memorije, to procesor brže pristupa često korištenim podacima, bez čekanja.

*Kada viši GHz nije prednost
Zamislite stari sportski auto koji može do 250 km/h, ali troši kao kamion i nema pojma kako skretati. Tako je i s nekim procesorima visokog takta, ako su stariji, mogu biti sporiji, vrući i manje učinkoviti od novijih i ‘sporijih’ modela.

Što je TDP i zašto je važan kod odabira procesora?

Ako ste ikada gledali specifikacije procesora, vjerojatno ste naišli na kraticu TDP uz broj izražen u vatima, recimo 65 W, 125 W i slično. TDP je skraćenica za Thermal Design Power, a u prijevodu to znači koliko topline procesor ispušta pri normalnom opterećenju. Iako zvuči kao dosadan inženjerski podatak, zapravo ima vrlo praktičnu primjenu: govori vam koliko snažno hlađenje vam treba i koliko će vam računalo biti tiho, učinkovito ili bučno.

Na primjer, procesor s TDP-om od 65 W može raditi s manjim hladnjakom, tiši je i troši manje struje. Super za uredska računala ili kućnu upotrebu. S druge strane, procesor s TDP-om od 125 W ili više trebat će ozbiljniji hladnjak, možda čak i vodeno hlađenje jer proizvodi više topline, pogotovo ako ga planirate overclockati ili raditi s njim pod većim opterećenjem dulje vrijeme.

TDP također utječe i na razinu buke. Želite li tiho računalo, procesor s nižim TDP-om bit će lakše ohladiti bez da ventilatori neprestano ‘viču’. S druge strane, ako vam je bitna sirova snaga, visoki TDP dolazi u paketu s višim performansama, ali i većim izazovima kad je riječ o temperaturi i protoku zraka.

Važno je napomenuti da TDP ne označava stvarnu potrošnju procesora, nego koliko topline proizvede pri određenom opterećenju, prema tvorničkim standardima. U praksi, potrošnja može biti viša, pogotovo kad procesor ‘boosta’ iznad osnovnog takta.

Integrirana grafika vs. zasebna grafička kartica

Kada birate procesor, možda ste primijetili da neki dolaze s oznakom poput ‘Intel Iris Xe’ ili ‘AMD Radeon Graphics’, a drugi jednostavno, nemaju ništa. Naime, to je znak da prvi imaju integriranu grafiku, a drugi zahtijevaju zasebnu grafičku karticu. Što to znači za vas? Objasnili smo kroz nekoliko praktičnih točaka:

1. Što je integrirana grafika?
To je dio procesora koji se bavi prikazom slike na vašem ekranu. Dakle, ne trebate posebnu grafičku karticu da biste surfali, gledali video ili čak lagano uređivali fotografije. Procesori Intel i AMD danas nude vrlo pristojne integrirane grafike koje bez problema podržavaju 4K video, YouTube, Netflix i slične aktivnosti.

2. Prednosti integrirane grafike
Računalo je jeftinije, troši manje struje, tiše radi i ne grije se toliko. Super je za laptope, uredske poslove, školu ili svakodnevnu kućnu upotrebu.

3. Što kada zatreba snaga?
Integrirane grafike ipak imaju svoje granice. Igre, 3D renderiranje, video montaža i slični zahtjevni zadaci jednostavno traže više. Tada u prvi plan dolaze zasebne grafičke kartice (GPU), koje imaju vlastitu memoriju (VRAM), više snage i bolje hlađenje.

4. Mogu li igrati igre bez dodatne grafičke?
Ovisi o igri. Lagane ili starije igre (poput LoL, CS:GO ili Minecraft) često rade pristojno i na integriranim grafičkim čipovima, pogotovo ako su iz novijih generacija. No, za moderne naslove s visokom grafikom trebat će vam prava grafička kartica.

5. Kako znati imate li integriranu grafiku?
Pogledajte specifikacije procesora. Ako piše ‘Intel UHD’, ‘Intel Iris Xe’, ‘AMD Radeon Graphics’ (uz Ryzen 3/5/7 oznaku), imate integriranu grafiku. Piše li npr. ‘F’ uz Intel (npr. i5-12400F), znači da grafike nema i da ćete morati imati posebnu karticu.

6. Što odabrati?
Planirate li gledati filmove, raditi u Officeu i povremeno obraditi fotku, integrirana grafika će odraditi posao. Ako ste gamer, dizajner ili jednostavno volite performanse, zasebna grafička kartica je ono što trebate.