La Molnar , Dalibor Talajić

Ljiljana Molnar Talajić bila je posljednji veliki verdijanski sopran, nezaboravna Aida, diva koja je sedamdesetih godina pjevala u svim najvećim svjetskim opernim kućama s najslavnijim opernim pjevačima. U knjizi La Molnar objedinjena su sjećanja, uspomene odrastanja i života sa slavnom majkom koje je nakon smrti Ljiljane Molnar Talajić 2007. godine zapisivao njezin sin Dalibor Talajjić, akademski glazbenik, strip crtač medjunarodne karijere i spisatelj. Talajićeve uspomene u knjizi kronološki prate biografiju Ljiljane Molnar Talajić koju piše muzikologinja, glazbena kritičarka i osobna prijateljica velike La Molnar. U crticama Dalibora Talajić o njegovoj majci doznajemo zašto je, pored princa Reinera i princeze Grace od Monaca, kleknula samo ispred Marije Callas; koju je uspavanku La Molnar telefonski pjevala svom sinu i kakvi su bili njegovi Božići dok je mama bila na turnejama… I sam glazbenik i vrstan spisatelj, Dalibor Talajić na jedinstven način opisuje svoj doživljaj majčinih interpretacija: „Njezin Requijem bio je gotovo misao, koliko je bio tiho otpjevan. (…) Slijedi glasan finale koji pred sam kraj postaje piramida buke koju orkestar i zbor grade svom svojom snagom i onda na samom vrhu te piramide, upravo se sopran izbori za primat, i iznad svih grmi i jače i trajnije…“ Jagoda Martinčević rekonstruirala je blistavu karijeru Ljiljane Molnar Talajić od odrastanja u Bosanskom Brodu i školovanja u Sarajevu preko preseljenja u Zagreb, osvajanja velikih svjetskih pozornica sve do koncertnih nastupa i pedagoškog rada. Ljiljana Molnar rodila se 30. prosinca 1937. u Bosanskom Brodu, u obitelji oca željezničara Ivana podrijetlom iz Gorskog Kotara i majke Marije rodom iz Podsuseda. S 13 i pol godina upisala je teoretsko-nastavnički program na glazbenoj školi u Sarajevu, a učila je svirati glasovir i flautu. Na prijemnom ispitu za Akademiju bila je odbijena kao „uništeni glas“, ali za sljedeći prijemni ispit pripremala ju je glazbena pedagoginja Bruna Špiler, zahvaljujući čijem je znanju i podršci Ljiljana Molnar uspjela položiti prijemni ispit i sljedeće godine dobiti stipendiju. Godine 1960. debitirala je u Sarajevskoj operi kao Mozartova Grofica i dobila angažman koji je trajao 15 godina. Prvu audiciju u njujorškoj Metropolitan operi koju joj je 1965. godine ponudio menadžer William Steiner je odbila, ali tri godine kasnije Steiner joj je organizirao audiciju u Dubrovniku pred Zubinom Mehtom koji joj je odmah ponudio nekoliko predstava Aide na festivalu Maggio musicale fiorentino već sljedeće 1969. godine. Na festivalu se dogodio i njezin prvi Requiem G. Verdija: naučila je zahtjevnu sopransku dionicu u dva tjedna! Bio je prvi u nizu koji će joj poput Aide obilježiti dvanaestogodišnju karijeru kojom je osvojila svijet. Kako svjedoči Jagoda Martinčević: – Nikada uživo nisam čula ljepši sopranski glas. Glas koji je imao djevojačku slatkoću i zrelu dramatičnost u jednoj večeri. Nikad takva piana i takve kozmičke visine koje su se u finalu Aidine Triumf scene prelijevale preko cijelog ansambla, bez obzira bila to Aida u ogromnom prostoru veronske Arene ili u kazališnoj kući.