Premda su u rat u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. bili umiješani brojni strani akteri, prema znanstvenim mjerilima to je primarno bio građanski rat – nasilan sukob pripadnika triju konstitutivnih naroda, Srba, Bošnjaka i Hrvata, za teritorij, uređenje i identitet države.
Obrasci proizvodnje i novačenja političkih neprijatelja pokazuju da je sukob u Bosni i Hercegovini, kao i u ostalima građanskim ratovima, primarno bio „rat znanaca, a ne rat stranaca”. Djelomice su posrijedi bili konkretni znanci – članovi vlastitih obitelji, drugovi iz škole i s fakulteta, kolege s posla, susjedi, prijatelji, a djelomice figurativni znanci koji su dijelili jednaka ili slična iskustva života u istoj zemlji.
Žrtve su među mučiteljima prepoznavali svoje školske učitelje i svoje učenike, prodavače i kupce s tržnica i iz trgovina, gostioničare i goste, vozače i putnike komunalnih autobusa, poslovođe i radnike iz tvornica, prve susjede i školske prijatelje svoje djece. To je rat učinilo gorim nego da je zemlja napadnuta izvana, jer unutarnji sukob ne razara samo političke i društvene institucije nego uništava sâmo tkivo društva, a to su odnosi među ljudima.