Trojica u trnju, Pavao Pavličić

Hrvoje, Braco i Tut žive u nezanimljivom zagrebačkom naselju Dugavama. Po cijele se dane igraju pucajući iz pištolja na napuštenom gradilištu. Hrvoje je jednoga dana morao otići u Trnje, gdje je nekad stanovao, nahraniti bakina psa i mačka jer je ona otišla u toplice. I više se nije vratio. Svi ga uzaludno traže, a u isto vrijeme opljačkana je i banka u Trnju. Braco i Tut dali su se u potragu za Hrvojem… “Sad sam ja na redu! – Nisi, imam ja još jedan! – Pitaj Bracu! Braco, što ti kažeš? Braco je sjedio naslonjen na drveni zid barake i kamenčićima gađao neku staru limenku u koritu isušenog potoka, medu bujnim korovom. Zaškiljio je pre ma njima, kukasti nos mu se namreškao. Coknuo je jezikom i rekao: – Ima Hrvoje još jedan. Tut mrzovoljno sleže ramenima, gunđajući nešto o tome kako on, kao najmlađi, prolazi uvijek najgore. Onda predade pištolj Hrvoju. Hrvoje ga prihvati i poče polako i pažljivo nišaniti u smeđu bocu za pivo koju su stavili na granu glavate vrbe uz potok. – Gledaj sad – reče Hrvoje ciljajući. – Učite se, učite, juniori – reče Braco i pogodi kamenčićem limenku. – Samo bez svađe.