Foška, Nenad Šepić

Foška, kći razbojnika Zoppe, jednoga od bogatijih moćnika u vrijeme Mletačke Republike, i kurtizane Magdalene, napustila je sina, obitelj, bližnje… tragajući, pod svaku cijenu, za granicama vlastitoga spolnog i rodnog identiteta. Činila je to duboko, podsvjesno odlazeći do krajnjih granica lascivnosti, tjelesnosti, nepripadanja nikome, možda ni samoj sebi...

Josip Grižanić, Božji sljedbenik, vrsni iluminator početnih slova svakoga biblijskog poglavlja i strastveni slikar, u mašti je slikao Fošku posve nagu i putenu i prije nego što ju je vidio na svadbi svojega razmetnog brata koji takvu ženu uistinu nije zaslužio.

Pamti svoje uzaludne pokušaje da slika Fošku mučenicu, sveticu, no slikao je Fošku bludnicu... »Duhovnim očima« motri Foškin život, njezine ljubavne zanose, bjegove i povratke, čita joj misli i sumanuto gradi crkvu sv. Foške, posve nesvakidašnju i neuobičajenu...

Nenada Šepića (1943. – 2021.) i u romanu Foška privlače udaljene povijesne priče i njihova moguća aktualizacija. Kao što je trodijelna političko-filozofska alegorija Prosječnikova čest nastala pod utjecajima Roberta Musila i Hermanna Hessea, a povijesni fantastični roman Jakovljica nadahnut sudbinama branitelja iz Domovinskoga rata koje se zrcale u uskočkim ratovima u Istri 12. i 13. stoljeća, tako je i narativni tijek Foške vezan za stoljećima udaljenu legendu o gradnji istarske crkve sv. Foške, smještene na osami, u polju, na putu od Peroja prema Golubovu. Problematizira se u njoj odnos vjerskoga naprama svjetovnome, tjelesnosti prema duhovnosti... U ovom se povijesnom romanu ženskog lika prepoznaju označitelji europske fantastične književnosti – eros i thanatos, san i java, egzotično i svakodnevno, noć, san, smrt, umjetničke (slikarske!) sanjarije...