Grafičke kartice

Grafička kartica možda ne privlači pažnju kao procesor ili SSD, ali bez nje zaslon ostaje crn. Sve što gledate na ekranu od filmova i fotografija do igrica i grafike, obrađuje upravo ona.

Kako grafička kartica pokreće sve što vidite na ekranu?

Kada čujete ‘grafička kartica’, možda vam prvo na pamet padne gaming i to nije pogrešno. No, njezina uloga u računalu ide puno dalje od pucnjava u Call of Dutyju ili vožnje u Forzi. Grafička kartica (GPU) zapravo je zadužena za sve što se prikazuje na vašem ekranu, od jednostavnih animacija do kompleksnih vizualnih efekata, renderiranja videa, pa čak i glatkog pomicanja prozora u pregledniku.

Bez nje, vaš zaslon bi bio samo crna ploča puna tišine. Ona uzima podatke koje šalje procesor i pretvara ih u sliku koju vidite – brzo i u stvarnom vremenu. Što je snažnija, to će slike biti glađe, efekti uvjerljiviji, a reakcije brže.

U svijetu grafike postoje dvije opcije: integrirana i zasebna (dedicirana) grafička kartica. Integrirana je ugrađena u procesor ili matičnu ploču i koristi zajedničku memoriju s ostatkom sustava. Dobra je za osnovne zadatke poput surfanja, gledanja videa i laganog uredskog rada. No, čim poželite nešto zahtjevnije poput igranja, 3D dizajna ili montaže videa pokazat će svoja ograničenja.

Tu se onda ističe zasebna grafička kartica, moćniji i samostalni ‘igrač’ sa svojom vlastitom memorijom i hlađenjem. Takav GPU bez problema podnosi visoke rezolucije, renderira složene animacije i otvara vrata naprednim tehnologijama poput ray tracinga ili AI akceleracije.

Koliko memorije treba grafička kartica?

Kada gledate specifikacije grafičkih kartica, jedna od prvih stvari koja vam ‘upadne u oko’ je količina memorije, a obično označena kao 2 GB, 4 GB, 6 GB, 8 GB VRAM-a i više. No, što to zapravo znači i koliko vam zaista treba?

1. Što je VRAM i zašto je važan?
VRAM (Video RAM) je memorija rezervirana isključivo za grafički procesor. Ona služi za pohranu tekstura, modela, rezolucije zaslona i svega što se trenutno prikazuje ili obrađuje na ekranu. Što je više VRAM-a, to grafička kartica ima više prostora za nesmetano ‘rukovanje’ vizualnim sadržajem, a to je posebno važno kod visokih rezolucija i zahtjevnih scena.

2. Koliko je ‘dovoljno’ – ovisno o upotrebi
2 GB VRAM-a – danas je to stvarno minimum, dovoljan za osnovne zadatke, vrlo lagane igre ili uredske potrebe.
4 GB VRAM-a – i dalje dovoljno za većinu casual igara u 1080p rezoluciji s nižim do srednjim postavkama.
6 GB VRAM-a – dobra točka za gejmanje u Full HD-u uz više detalja i lagani ulazak u 1440p teritorij.
8 GB VRAM-a i više – odlično za zahtjevnije igre, 3D modeliranje, uređivanje 4K videa i rad s većim datotekama. Moderne igre poput Cyberpunka već koriste 8 GB i više samo za teksture.

3. Kako rezolucija i grafičke postavke utječu na VRAM?
Što je veća rezolucija na kojoj igrate ili radite (npr. 1440p ili 4K), to više VRAM-a će biti iskorišteno. Isto vrijedi za kvalitetu tekstura, sjena, refleksija i ostalih grafičkih efekata. Na 1080p možda možete ‘proći’ s 4–6 GB, ali za 4K ćete brzo ‘pojesti’ i 10+ GB ako su postavke podešene na ultra.

4. Kada više VRAM-a znači bolje performanse, a kada ne?
Više VRAM-a ne znači automatski i brži rad ako ostatak kartice nije dovoljno snažan. Na primjer, kartica s 12 GB VRAM-a i slabim procesorskim jezgrom neće magično postati bolja od jače kartice s manje memorije. Bitno je da postoji ravnoteža između količine VRAM-a i sirove snage GPU-a. A Koristite li monitor s Full HD rezolucijom i ne igrate najnovije naslove, 6 ili 8 GB VRAM-a bit će i više nego dovoljno.

Grafičke kartice za različite potrebe

Svatko koristi računalo na svoj način, netko se opušta uz serije, netko se natječe u igrama, a drugi uređuju video ili rade 3D modele. Zato ni grafička kartica ne može biti univerzalna. Saznajte kako odabrati onu koja stvarno odgovara načinu korištenja.

• Za osnovne zadatke i svakodnevno surfanje
  Ako je računalo uglavnom za e-mail, dokumente, online nastavu ili YouTube, dodatna grafička kartica nije potrebna. Integrirana grafika (npr. Intel UHD, AMD Radeon Vega) dovoljno je snažna za takve zadatke jer radi tiho, troši malo struje i ne grije se previše.
• Za lagano igranje i multimediju
  Tko voli tu i tamo odigrati koju partiju FIFA-e, pogledati film u visokoj rezoluciji ili uređivati slike, može računati na grafiku srednje klase. Primjeri: GTX 1650, RTX 3050, RX 6600. Ove kartice drže dobar balans cijene i performansi, a pogodne su za Full HD igre i lagani multimedijalni rad.
• Za ozbiljno igranje
  Ljubitelji modernih igara koji žele visoke detalje, 60+ FPS-a i stabilan rad u 1440p rezoluciji, ciljat će na jače modele poput RTX 3060 Ti, RTX 4070 ili RX 6800 XT. Tu se već otvara svijet ray tracinga, realističnih sjena i fluidnog gameplaya bez zastajkivanja.
• Za kreativni rad i napredne vizualne zadatke
  Rad s videom, 3D animacijama, CAD-om ili velikim grafičkim datotekama traži karticu s više memorije i podrškom za profesionalne alate. Super su modeli poput RTX 3060 (8+ GB), RTX 4080, ili specijalizirane serije poput NVIDIA Quadro ili AMD Radeon PRO, ovisno o softveru koji se koristi.
• Kada se isplati investirati u jači GPU?
  Ako se često igraju zahtjevne igre, radi u profesionalnim programima ili koristi višestruki setup s većom rezolucijom jača grafička kartica itekako se isplati. No, za povremeno korištenje i osnovne zadatke, previše uloženog u GPU može značiti puno plaćenog, a malo iskorištenog.

Hlađenje grafičkih kartica i koliko je zapravo važno?

Kada razmišljamo o grafičkim karticama, većina odmah gleda broj FPS-a, količinu VRAM-a i model čipa, ali često zaboravimo da sav taj rad stvara i toplinu. Naravno, gdje ima topline, treba biti i hlađenja. Iako na prvu djeluje kao tehnička sitnica, način na koji se vaša kartica hladi može imati velik utjecaj na njezinu dugovječnost, stabilnost i vjerovali ili ne, razinu buke koju ćete slušati svaki dan.

Postoje dvije glavne vrste hlađenja: aktivno i pasivno. Pasivno hlađenje koristi samo metalne hladnjake bez ventilatora – potpuno je tiho, ali se koristi uglavnom na vrlo slabim ili integriranim grafičkim rješenjima. Aktivno hlađenje je ono što vidimo na većini grafičkih kartica – jedan, dva ili čak tri ventilatora koji vrte zrak preko hladnjaka i odvode toplinu. Što više ventilatora, to se obično toplina bolje raspoređuje i ventilatori se manje „muče“, što znači i – tiši rad.

No nije svaki tihi rad isti. Kartica s jednim manjim ventilatorom može biti glasnija od one s dva ili tri veća jer mora vrtjeti brže da postigne isti efekt. Zato često vrijedi uzeti model s više ventilatora ako vam je važna tišina ili ako planirate duže igrati pod opterećenjem. Naravno, tu su i tzv. blower-style modeli koji imaju jedan snažan ventilator koji izbacuje zrak van iz kućišta – korisno ako imate manji ili lošije ventiliran prostor.

Ako planirate overclocking, odnosno „stiskanje“ kartice preko tvorničkih postavki, tada priča postaje ozbiljnija. U tom slučaju, custom hlađenje (bilo da se radi o moćnijim aftermarket modelima s velikim hladnjacima ili čak vodenim hlađenjem) može napraviti veliku razliku. Više hlađenja = više stabilnosti = više performansi bez da kartica padne u „thermal throttle“.

Kako pratiti temperaturu grafičke kartice i znati kad je previše?

Grafičke kartice rade naporno i pritom se zagrijavaju, to nije ništa novo. No, kao i kod ljudi, ni previše temperature nije dobra stvar. Zato je korisno znati koliko je vruće ‘ispod haube’ i kada bi se trebalo zabrinuti.

U mirovanju, većina modernih GPU-ova mirno radi na temperaturama između 30 i 45 °C, ovisno o ventilaciji i sobnoj temperaturi. Kada se upale igre, renderiranje ili drugi zahtjevniji zadaci, temperatura skače i to je sasvim normalno. No, čim prijeđe 80–85 °C, vrijedi baciti oko na situaciju. Neke kartice mogu raditi i na 90 °C, ali tada već riskirate smanjenje performansi zbog tzv. thermal throttlinga, to je kada se kartica namjerno usporava kako bi se zaštitila od pregrijavanja.

Praćenje temperature nije nikakva znanstvena fantastika. Potrebno je samo instalirati neki od besplatnih alata poput MSI Afterburner, GPU-Z ili HWMonitor. U njima jasno vidite temperaturu, brzinu ventilatora i druge korisne podatke. Možete čak postaviti da se sve to prikazuje dok igrate, a to je zgodno ako želite znati kada i zašto FPS padne.

Ako brojke postanu previsoke, vrijedi provjeriti stanje unutar kućišta. Loš protok zraka, previše kablova i nedostatak dodatnih ventilatora često su glavni krivci. Nekad je dovoljno bolje posložiti kablove, ponekad treba dodati jedan ili dva ventilatora za unos ili ispuh zraka. Ako ni to ne pomogne, a kartica je već godinama u pogonu, vrijeme je za čišćenje prašine. Usisavač i četkica čine čuda, ali budite pažljivi. Kod ozbiljnijih problema, možda će trebati i zamijeniti termalnu pastu, ali to prepustite onima s malo više iskustva ili servisima.

Grafičke kartice & monitori

Možda ste upravo složili računalo iz snova s moćnom grafičkom karticom ili kupili novi monitor koji ‘piči’ na 240 Hz, ali svejedno nešto ne štima? Istina je kako grafička kartica i monitor moraju raditi kao tim. Ako jedan zaostaje, drugi ne dolazi do izražaja. Donosimo nekoliko važnih stvari koje vrijedi znati prije nego spojite kabel i očekujete čuda.

1. Rezolucija monitora i snaga grafičke kartice idu ruku pod ruku
Full HD (1080p) još uvijek je najčešća rezolucija i za nju nije potreban super-jak GPU, nego i modeli poput GTX 1650 ili RX 6600 to vrte bez problema. No, čim uđete u 1440p (QHD) zonu, stvari postaju zahtjevnije, a tu dobro dođu RTX 3060, RX 6700 XT ili jači modeli. Za 4K? Tu već govorimo o top klasi: RTX 4070, 4080, RX 7900 XT i slični igrači. Bez dovoljno snage, ekran može izgledati spektakularno, ali broj sličica u sekundi bit će skroman.

2. Visoka frekvencija osvježavanja traži i snažan GPU
Imate monitor od 144 Hz ili čak 240 Hz? Super, ali to neće značiti ništa ako vaša grafička kartica ne može isporučiti dovoljno FPS-a. Igranje na 60 FPS-a na 240 Hz monitoru je kao da vozite Ferrari po makadamu, potencijal postoji, ali ne dolazi do izražaja. Zato uvijek gledajte performanse u igrama koje najviše igrate i usporedite ih s mogućnostima monitora. Spoiler: RTX 3060 može povući 144 FPS u mnogim eSports naslovima, ali za AAA igre i 240 Hz trebat će vam ozbiljan stroj.

3. G-Sync, FreeSync i zašto su tu
Ove tehnologije sinkroniziraju broj sličica koje GPU šalje s brzinom osvježavanja monitora. Rezultat? Nema ‘pucanja’ slike i zastoja. NVIDIA G-Sync i AMD FreeSync rade na sličnom principu, a sve više monitora podržava obje opcije (tzv. G-Sync Compatible). Ako vam je važno da sve izgleda glatko bez trzanja, potražite monitor koji ima barem jednu od tih oznaka i provjerite odgovara li vašoj kartici.

4. Kada monitor ograničava GPU – i obrnuto
Imate li brutalan GPU, ali stariji Full HD monitor od 60 Hz, nećete iskoristiti sve što kartica može ponuditi. Isto vrijedi i obrnuto: ako imate 4K/144 Hz monitor, a grafička se bori i s Full HD-om, doživljaj će biti ispod očekivanja. Najbolje je postići ravnotežu. Monitor i GPU koji se međusobno ‘prate’ i zajedno izvlače maksimum.