Skandal stoljeća, García Márquez, Gabriel TVRDI UVEZ

Skandal stoljeća - Gabriel García Márquez
 

„Novinarstvo je najbolji posao na svijetu. Ja sam u osnovi novinar. Cijeloga života bio sam novinar. Moje su knjige knjige novinara, pa makar se to i ne vidi uvijek.“

Gabriel García Márquez

 

Svijet prepoznaje Gabriela Garcíju Márqueza kao jednog od najboljih romanopisaca 20. stoljeća. Manje je poznato da je ovaj slavni kolumbijski nobelovac, kojeg od milja, u hispanskom svijetu, zovu Gabo, bio i vrstan novinar. Skandal stoljeća antologija je njegove novinarske ostavštine. Članci koji su u nju uključeni presjek su četrdesetogodišnjeg rada za dnevne novine i časopise.

Novinski tekstovi Garcíje Márqueza ne razlikuju se mnogo od njegove fikcije. Piše s lakoćom, opušteno i duhovito. Kad ne bismo znali da je riječ o fakciji, mnoge od tih novinskih priča mogli bismo lako zamisliti u zbirkama njegovih pripovijetki. Svi ti članci maestralno su napisani. Britki i počesto ironični. Nema dvojbe da pisana riječ Garcíje Márqueza odiše svježinom i okretnošću.

„Ne želim da me se pamti po Sto godina samoće ni po Nobelovoj nagradi, nego po novinarstvu.“

Bez obzira na to piše li roman ili izvještaj. Stvara li na karipskoj obali, na Castrovoj Kubi, iza Željezne zavjese... U Rimu ili pak u svojem drugom domu, Meksiku. Uostalom, kako je i sam Gabriel García Márquez znao isticati: „Ne želim da me se pamti po Sto godina samoće ni po Nobelovoj nagradi, nego po novinarstvu.“

„Gabriel García Márquez zauzima posebno mjesto u srcima novinara. Poput Charlesa Dickensa, Marka Twaina i Ernesta Hemingwaya, ovaj div književnosti 20. stoljeća brusio je svoje spisateljske vještine kao novinar, prije nego što je postao slavni pisac.“

Newsweek

 
O autoru
Gabriel García Márquez (1927., Aracataca, Kolum­bija – 2014., Ciudad de México) jedna je od najvećih i najutje­cajnijih figura svjetske književnosti. Dobitnik Nobelove nagra­de 1982. godine, on je romanopisac, autor pripovijetki, eseja, filmski kritičar, pisac filmskih scenarija. Nadasve, on je intelektualac posvećen rješavanju velikih problema našega doba. Ponajpri­je onih koji pogađaju njegovu voljenu Kolumbiju, ali i cijelu Latinsku Ameriku.

Kao najistaknutiji predstavnik takozvanog magijskog realizma, u kojemu se povijest i mašta isprepleću i pretaču u živu književnost koja diše svim svojim porama. On je, konačno, tvorac jednog od pripovjedačkih svjetova prepunih značenja što ih je španjolski jezik podario 20. stoljeću.

Najvažnija djela

Među njegovim najvažnijim djelima su Sto godina samoće, Pukovniku nema tko da piše, Kronika najavljene smrti, Zla kob, General u svom labirintu.Zatim, zbirka pripovijedaka Dvanaest hodo­časnika i Ljubav u doba kolere. Godine 2002. objavio je prvi dio autobiografije Živjeti da bi se pripovijedalo, a njegova zadnja knjiga je Nisam došao držati govor.