Vrt od stakla, Tibuleac, Tatiana TVRDI UVEZ

Tatiana Țîbuleac - Vrt od stakla   U najtežim godinama komunizma, u Kišinjevu 1980-ih, Ruskinja Tamara Pavlovna spašava djevojčicu Lastočku iz sirotišta. Ono što se na prvu čini kao dobro djelo, ima i svoju drugu stranu. Usamljena i ambiciozna žena, s kojom djevojčica razvija kompleksan odnos pun zahvalnosti i zamjeranja, ljubavi i mržnje, želi joj omogućiti prosperitetnu budućnost, ali i iskoristiti je kao radnu snagu. Lastočka gotovo cijelo jedno desetljeće na ulici skuplja boce, uči varati, braniti se i snalaziti u multikulturalnom i dvojezičnom gradu, svijetu nasilja i bijede, iz kojeg izlaz vidi u obrazovanju. Stanovnici njezina dvorišta, dobrodušni „mali“ ljudi koji čine kontrastan i slikovit svemir, dio svoje topline prenose i na Lastočku i postaju njezina nova obitelj. No bol zbog roditeljskog napuštanja i pitanja na koja ne zna odgovore nikada je ne prestaju proganjati.   Nagrađen Nagradom Europske unije za književnost, Vrt od stakla drugi je roman jedne od najcjenjenijih suvremenih rumunjskih spisateljica Tatiane Țîbuleac. Pripovjedačica na zadivljujući način, prizor za prizorom, prikazuje svakodnevni život djeteta žrtve, žene i majke, sa svim njegovim okrutnostima i ljepotama, život koji se odvija na površini velikih povijesno-političkih promjena tijekom raspada SSSR-a, dočaranih nenametljivo, ali aluzivno i evokativno. Stilsko remek-djelo, roman o identitetu, različitosti, borbi i usudu te pronalaženju svog mjesta u svijetu, ali i roman čitave jedne ženske generacije.   O autorici   Tatiana Țîbuleac rođena je 1978. u Kišinjevu i ima moldavsko-rumunjsko državljanstvo. Studirala je novinarstvo i komunikologiju na Moldavskom državnom sveučilištu. Pozornost javnosti privukla je 1995. zbirkom kolumni „Istinite priče“ („Povești adevărate“) u dnevnim novinama Flux. Godine 1999. počela je raditi za moldavsku televizijsku postaju PRO TV Chișinău kao izvjestiteljica, urednica i voditeljica vijesti, a također je radila u Moldaviji za UNICEF. Od 2008. živi u Parizu. Objavila je zbirku kratkih priča o migracijama Fabule Moderne (Moderne basne, 2014.), roman Vara în care mama a avut ochii verzi (Ljeto kad je moja majka imala zelene oči, 2017.), za koji je primila nagradu Saveza književnika Moldavije, nagradu književnog časopisa Observator Cultural u Bukureštu i nagradu Observator Lyceum na festivalu FILIT u Iașiju, te Vrt od stakla (Grădina de sticlă, 2018.) koji je dobio Nagradu Europske unije za književnost.   O prevoditeljici   Ivana Olujić (r. 1976.) prevela je s rumunjskoga, samostalno ili u suradnji sa suprugom Lucom-Ioanom Franom, desetak knjiga, uglavnom romana, suvremenih i klasičnih autora: Liviu Rebreanu, Šuma obješenih (Pădurea spânzuraților, 2020.), Mihail Sebastian, Već dvije tisuće godina…, Kako sam postao huligan (De două mii de ani…, Cum am devenit huligan, 2018.), Ioana Pârvulescu, Život počinje u petak (Viaţa începe vineri, 2015.), Mircea Eliade, Bengalaska noć (Maitreyi, 2015.), Răzvan Rădulescu, Život i djelo Ilije Cazanea (Viaţa şi faptele lui Ilie Cazane, 2014.), Dan Lungu, Ja sam baba komunistica! (Sînt o babă comunistă!, 2014.), Florin Lăzărescu, Naš posebni izvjestitelj (Trimisul nostru special, 2012.), Norman Manea, Crna omotnica (Plicul negru, 2011.) te niz kraćih tekstova objavljenih u časopisima. Zajedno s Marinom Gessner i Lucom-Ioanom Franom prevela je zbirku proze Mircee Cărtărescua, Nostalgija (Nostalgia, 2013.) te sastavila i prevela antologiju rumunjske postrevolucionarne proze, naslovljenu Nabokov u Brašovu. Zaposlena je na Katedri za rumunjski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.