Konjić za ljuljanje možda je najstarija dječja igračka koja je sačuvala svoj izvorni oblik do današnjih dana, kada ih nalazimo u udobnijim i sigurnijim modelima od njihovih davnih “predaka” koji su danas vrijedni i skupi antikviteti čuvani u brojnim svjetskim muzejima. Primjerice, drvenog konjića na kojem se ljuljao engleski kralj Charles 1. ( 1600.-1649.) je 2006. godine Muzej britanskog djetinjstva otkupio za nevjerojatnih 50 000 dolara, a u istom se muzeju nalaze konjić kralja Georgea, kraljice Victorije i mnogih drugih članova kraljevske obitelji.
Premda se srednjovjekovna Engleska brendira kao dom konjića za ljuljanje, istraživanja pokazuju da se prvi konjići za ljuljanje nalaze još u staroj Perziji i antičkoj Grčkoj. U Europi se populariziraju u doba vitezova, kao dječja igračka koja istovremeno omogućuje dječacima da oponašaju svoje hrabre očeve, ali i razvijaju ravnotežu i motoričke sposobnosti koje će im biti potrebne kad jednom uzjašu pravog konja. Kao što znamo, radi se o povijesnim vremenima kada je konj bio jedino prijevozno sredstvo, ali i statusni simbol bogatih obitelji. Iz tih razloga, konjići za ljuljanje postaju nezaobilazna igračka na kraljevskim dvorcima.
Prve konjiće za igru sačinjavali su dugačak štap na čiji je kraj bila zataknuta drvena konjska glava, a kasnije se dizajnira kompletan konjić postavljen na ljuljajuće postoje. Dizajn se također mijenja s vremenom, ponajviše inspiriran vitkim i atraktivnim arapskim konjima koji su dovedeni u Englesku kao idealni lovački, ratni i trkaći konji. U dizajn se uključuju i drugi materijali osim drveta, pa konjići dobivaju meku grivu i rep, ali i kompletnu opremu poput sedla i uzdi koja je vjerno oponašala pravu. Razvojem damskog jahanja dizajniraju se konjići sa “ženskim” sedlom na kojem je djevojčica mogla sjediti postance. Konjići za ljuljanje počinju se proizvoditi u različitim bojama i veličinama, a zahvaljujući masovnoj popularizaciji i proizvodnji prestaju biti ekskluzivna igračka kraljevske djece i šire se u svim društvenim slojevima.
Postaju sve sigurniji i udobniji, konjići se izrađuju sve veći, a postolja sve manja. Razvojem mehanizacije ne gube na popularnosti jer izvoran dječji doživljaj ostaje isti: djeca uživaju u pokretu, iluziji brzine i maštovitoj igri u kojoj zamišljaju pravu jurnjavu kroz različite pustolovine. Jahanje od ratničke i viteške vještine postaje popularan sport i rekreacija, a konji ostaju popularna i omiljena životinja koju mnoga djeca obožavaju. Osim maštovite igre, moderni konjići za ljuljanje nude niz fizičkih pogodnosti za dijete u razvoju: poboljšavaju ravnotežu, pomažu u razvoju motoričkih sposobnosti (koordinacija pokreta, kontrola brzine ljuljanja, držanje za ručke), potiču na tjelovježbu kroz igru te ništa manje važno: od malena uče djecu na ljubav prema životinjama.
A tko zna - možda se baš u vašem mališanu krije budući jahač koji će svog plišanog konjića jednog dana zamijeniti pravim.